Job

Poglavlje: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42


-Reset+

Poglavlje 27

1 Job nastavi svoju besjedu i reče:
2 "Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča:
3 sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,
4 usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik.
5 Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim.
6 Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neće.
7 Neka mi dušmana kob opakog snađe, a mog protivnika udes bezbožnikov!
8 Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?
9 Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?
10 Zar će se radovat' on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati?
11 Ali Božju ruku ja ću vam pokazat' i neću vam sakrit namjere Svesilnog.
12 Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?"
13 "Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo baštini silnik od Svemogućeg.
14 Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat' dosta kruha.
15 Smrt će sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neće.
16 Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata,
17 nek' ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro.
18 Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi diže čuvar:
19 bogat je legao, al' po posljednji put; kad oči otvori, ničeg više nema.
20 Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese.
21 Istočni ga vjetar digne i odvuče, daleko ga baca od njegova mjesta.
22 Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaći iz ruke.
23 Rukama plješću nad njegovom propašću i zvižde na njega kamo god došao.