Matej

Poglavlje: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28


-Reset+

Poglavlje 8

1 Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet.
2 I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti."
3 Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: "Hoću, očisti se!" I odmah se očisti od gube.
4 Kaže mu Isus: "Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo."
5 Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli:
6 "Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama."
7 Kaže mu: "Ja ću doći izliječiti ga."
8 Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj.
9 Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Dođi!' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini."
10 Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: "Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere.
11 A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom,
12 a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi."
13 I reče Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi sluga u taj čas.
14 Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici.
15 Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu.
16 A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi -
17 da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.
18 Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeđe prijeko.
19 I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: "Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao."
20 Kaže mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio."
21 Drugi mu od učenika reče: "Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca."
22 Isus mu kaže: "Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve."
23 Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici.
24 I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao.
25 Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: "Gospodine, spasi, pogibosmo!"
26 Kaže im: "Što ste plašljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha.
27 A ljudi su u čudu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?"
28 I kada dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem.
29 I gle, povikaše: "Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?"
30 A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja.
31 Zlodusi ga zaklinjahu: "Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja."
32 On im reče: "Idite!" Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama.
33 A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima.
34 I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.